Povežite se s nama

Najnovije

Austrija sa saveznicima iz EU osniva centar za deportaciju u Ruandi

Objavljeno

na

Christian Stocker
Bundeskanzleramt

Ukoliko osobe kojima je odbijen zahtev za azil nisu u mogućnosti da se vrate u matičnu zemlju, one će od naredne godine biti upućivane u centar za deportaciju u Ruandi, najavio je austrijski kancelar Christian Stocker.

Austrija, Nemačka, Danska, Grčka i Holandija, okupljene u takozvanu „Grupu za sprovođenje“, dogovorile su uspostavljanje centra za deportaciju odbijenih tražilaca azila u Ruandi.

Stocker je, na zajedničkoj konferenciji za medije, istakao da se radi o „istorijskoj prekretnici u migracionoj politici“.

On je kazao da se time došlo do rešenja kojim bi se sačuvao smisao azila, jer ako odbijeni tražioci azila ne mogu da budu proterani status azilanta gubi smisao.

Počevši od 2027. godine, lica kojima je odbijen zahtev za azil, a koja ne mogu da se vrate u svoje matične zemlje, biće upućivana u centar za deportaciju u Ruandi.

Dogovor su u Beču zajedno predstavili Stocker, premijerka Danske Mette Frederiksen, ministar unutrašnjih poslova Nemačke Alexander Dobrindt, ministar za migracije i azil Grčke Athanasios Plevris, ministar spoljnih poslova Holandije Tom Berendsen, ministar za migraciju i integraciju Danske Morten Bødskov i ministar unutrašnjih poslova Austrije Gerhard Karner.

Frederiksen i Stocker su zajedno zagovarali revidirano tumačenje odredbi Evropske konvencije o ljudskim pravima kako bi se olakšala deportacija pojedinaca koji su počinili krivična dela i nemaju zakonsko pravo na ostanak.

„Ako ljudi koji nemaju zakonsko pravo da ostanu u EU ne budu udaljeni iz zemlje, čitav naš sistem azila postaje besmislen. Nećemo dozvoliti da se to dogodi“, poručio je Stocker.

Dodao je da se uvođenjem „centara za povratak“ (return hubs), stvara istorijska promena paradigma u evropskoj migracionoj politici.

„Ona osigurava da ostanemo gospodari u sopstvenoj kući, kako na nacionalnom nivou, tako i u okviru EU“, dodao je kancelar.

Prva prebacivanja planirana su za 2027. godinu. Na pitanje novinara dokle su stigli pregovori sa ovom istočnoafričkom državom – i da li današnja najava označava zvaničan početak saradnje, Stocker je odgovorio: „Svaki sporazum počinje najavom”.

„Moramo povratiti kontrolu”, izjavila je premijerka Frederiksen tokom konferencije za novinare.

Ona je ovaj razvoj događaja opisala kao „prekretnicu” i „odlučujući korak ka novom sistemu migracija”, čiji je cilj uklanjanje „podsticaja za ilegalne migracije”.

Ministar spoljnih poslova i međunarodne saradnje Ruande, Vensan Biruta, govorio je o „drugoj šansi” koju bi ljudi obuhvaćeni ovim programom dobili u Ruandi. Napomenuo je da, ukoliko se migracijama „upravlja na odgovarajući način”, to stvara prilike za sve uključene strane.

Morten Bodskov, danski ministar za imigracije i integraciju, osvrnuo se na očekivanja javnosti da se pitanja azila i migracija stave pod kontrolu. Naglasio je da ne sme biti raskoraka između politike i njene praktične primene.

On je ukazao da je Danska, kada je prvi put o tome govorila, naišla na nerazumevanje za takvu ideje. Međutim, sadašnja uredba o povratku, koja je stupila na snagu u oktobru, pruža okvir za takve objekte.

Konkretno, plan se odnosi na takozvane „centre za povratak“ smeštene van EU i namenjeni za smeštaj pojedinaca koji više nemaju zakonsko pravo boravka, ali trenutno ne mogu biti deportovani u zemlje porekla.

Pet država članica EU udružilo je snage još u januaru formirajući takozvanu „Grupu za sprovođenje“ (Implementation Group).

Sada sledi naredni korak: u toku su pregovori sa Ruandom o uspostavljanju zajedničkog centra za povratak migranata.

„Ovim pilot-projektom dajemo značajan doprinos daljem suzbijanju ilegalnih migracija, razbijanju poslovnog modela krijumčara ljudi i rasterećenju našeg stanovništva“, rekao je austrijski ministar Karner.

Cilj je postizanje obostrano korisnog sporazuma, koji bi mogao poslužiti kao osnova za prebacivanje prvih pojedinaca – onih koji su u obavezi da napuste EU – u Afriku.

„Austrija, Nemačka, Danska, Holandija i Grčka preuzele su pionirsku ulogu u uspostavljanju centara za povratak migranata u zemljama van Evrope“, dodao je Karner i zahvalio kolegama, ministrima unutrašnjih poslova u okviru „Grupe za sprovođenje“, kao i ministru unutrašnjih poslova Ruande Vinsentu Biruti na saradnji zasnovanoj na poverenju i partnerstvu.

„Neregulisane migracije nisu u interesu zemalja porekla, a nisu ni u interesu zemalja odredišta. Ruanda razume značaj migracija i zaštite tražilaca azila. Prema njima se mora postupati pravedno na svakom nivou“, rekao je ministar unutrašnjih poslova Ruande Vinsent Biruta.

On je istakao da je Ruanda zemlja sa ekonomskim ambicijama.

„Želimo da stvorimo inkluzivno društvo, da u našoj zemlji pružimo priliku onima čiji su zahtevi za azil odbijeni. Ruanda je spremna da sarađuje sa evropskim partnerima“, dodao je Biruta.

„Ne verujem da će hiljade ljudi doći u Ruandu i tamo ostati”, rekao je Biruta.

Umesto toga, sugerisao je da će mnogi verovatno nastaviti put negde drugde.

„I druge zemlje bi možda želele da sarađuju sa trećim zemljama. Shodno tome, nije navedena konkretna brojka koja bi ukazala na obim“, dodao je on.

Dobrindt je istakao da će, ako bude funkcionisalo sa Ruandom, a pretpostavlja da hoće, ovo biti polazna tačka.

Nemački ministar unutrašnjih poslova ukazao je da broj migranata koji pristižu u Evropu opao.

„Želimo da suzbijemo ilegalne migracije u Evropu i da unapredimo proces vraćanja migranata“, istakao je on.

Dodao je da je u tom cilju, EU uspostavila uredbu o vraćanju, koja pruža „inovativne opcije“ za deportaciju tražilaca azila čiji su zahtevi u Evropi odbijeni.

 „Ovo ni na koji način nije isti model kakav je pokušala da primeni Velika Britanija“, podvukao je Dobrindt.

Velika Britanija nije uspela u svojoj nameri da uspostavi centar za deportaciju u Ruandi,  plan koji bi takođe podrazumevao slanje tražilaca azila u tu zemlju radi obrade njihovih zahteva za azil.

U novembru 2023. godine, Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva je jednoglasno proglasio britanski predlog nezakonitim.

Prema izveštajima, taj neuspeli sporazum koštao je oko 800 miliona evra.

Za razliku od britanskog plana, Austrija i njeni partneri nameravaju samo da deportuju one kojima je zahtev za azil odbijen, umesto da sam proces rešavanja azila prepuste nekoj afričkoj državi.

Povezane teme: