Povežite se s nama

Najnovije

Swoboda: Ne vidim mogućnost doglednog članstva u EU za zemlje Zapadnog Balkana

Objavljeno

na

Hannes Swoboda
Facebook - Hannes Swoboda

Predsednik Međunarodnog instituta za mir sa sedištem u Beču i bivši evroposlanik Hannes Swoboda ističe da ne vidi mogućnost da zemlje Zapadnog Balkana postanu punopravne članice EU u dogledno vreme, zbog čega se zalaže za postepenu integraciju.

„Ne vidim mogućnost da zemlje Zapadnog Balkana postanu punopravne članice u doglednoj budućnosti. U mnogim od tih zemalja neophodne reforme nisu dovoljno napredovale, Istovremeno, prisutne su nacionalističke i antievropske snage, koje ponekad podstiče ruski uticaj. Često se potcenjuje koliko je težak demokratski razvoj nakon duge istorije autoritarne vladavine. Stoga se zalažem za pristup postepene integracije: status pridruženog člana, svojevrsno „članstvo sa smanjenim obimom”, uz mogućnost punopravnog pristupanja u kasnijoj fazi. Obećavanje punopravnog članstva odmah stvara samo očekivanja koja će neizbežno biti izneverena“, objasnio je Swoboda u intervjuu za „Sir Piter Ustinov institut za istraživanje i borbu protiv predrasuda“, čiji je predsednik, upitan kakvi su izgledi za države Zapadnog Balkana.

On je, na pitanje da li deli procenu da je 2027.prelomna godina, zbog predstojećih izbora, kazao da se slaže, mada će se promene verovatno odvijati tokom dužeg vremenskog perioda.

„Desničarski pokreti nisu monolitan blok. Neki od njih, poput nemačkog AfD-a  ili Slobodarske partije Austrije (FPÖ); koji predstavljaju najekstremnije elemente, teže slabljenju ili razbijanju EU. Drugi su, međutim, shvatili da im je Evropa potrebna kako bi mogli da ostvare uticaj na globalnoj sceni. Moguće je da će liberalne i desno-konzervativne snage postići dogovor o zajedničkom evropskom „minimumu”, odnosno o osnovnim okvirima saradnje. Iako ovo možda nije onakva liberalna Evropa kakvu ja lično zamišljam, ona bi barem mogla da osigura koheziju kontinenta“, objasnio je Swoboda nekadašnji visoki funkcioner Socijaldemokratske partije Austrije.

Upitan koji su najveći izazovi sa kojima se Evropa danas suočava, bivši evroposlanik koji je proslavo 80-ti rođendan, kazao je da pretnja dolazi i iznutra i spolja.

„Na unutrašnjem planu, u mnogim zemljama svedoci smo pomeranja udesno i jačanja krajnje desničarskih snaga. Spolja, suočavamo se sa ruskim agresorskim ratom, kao i sa američkom politikom pod Donaldom Trampom, koja i sama pokazuje autoritarne crte. U takvim sistemima, koncentracija moći, lično bogaćenje i korupcija često idu ruku pod ruku. Liberalna demokratija je trenutno ugrožena autoritarizmom, kako iznutra, tako i spolja. To je praćeno korupcijom i urušavanjem osnovnog okvira pouzdanih pravila“, dodao je Swoboda.

On je istakao, upitan kako bi Evropa trebalo da se postavi prema Rusiji, da je uprkos svoj svojoj brutalnosti, sovjetsko rukovodstvo u određenoj meri bilo predvidljivo u svom ponašanju, ali su se stvari promenile sa Vladimirom Putinom.

„Pod Putinom, stvari su postale iracionalnije i mitološki obojene ,ne u smislu ideologije, kao što je to bio slučaj u Sovjetskom Savezu, već u smislu promovisanja imperijalnih ambicija, isprepletenih sa nacionalizmom i religijom. Na to se nadovezuje i opasan savez sa Kinom, Severnom Korejom, a donekle i sa Iranom. Evropa se stoga mora osloniti na odvraćanje i ojačati svoje odbrambene kapacitete. To podrazumeva ponovno naoružavanje. Treba imati na umu da, sve dok je postojala približna ravnoteža snaga između Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije, i Zapada, nije dolazilo do direktnog sukoba. Tek kada se ta ravnoteža poremetila usled razoružanja u Evropi, Putin je osetio dovoljno samopouzdanja da izvrši invaziju. Istovremeno, trebalo bi da pošaljemo signal određenim delovima ruskog društva da smo zainteresovani za stabilnost i budući mirni poredak. Ne smemo unapred odbaciti sve što je rusko; bila bi greška, na primer, svesti kulturna dostignuća Rusije na puko opravdanje za rat”, naglasio je Swoboda.

On je poručio da bi trebalo ojačati Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) i, ponovo, ozbiljno razgovarati o kontroli naoružanja.

“Nove tehnologije, posebno veštačka inteligencija, čine to težim, ali istovremeno naglašavaju hitnost takvih razgovora. Zajednički satelitski sistemi, kojima bi upravljali OEBS ili UN, mogli bi da prikupljaju informacije o kretanju trupa, čime bi se doprinelo smanjenju nepoverenja i rizika od eskalacije. U tom kontekstu, moramo takođe razmotriti kako ove međunarodne organizacije mogu biti restrukturirane ili bolje pozicionirane. To će biti teško sve dok je Putin na vlasti, ali moramo razmišljati o tome šta dolazi nakon toga“, kazao je Swoboda.

Na konstataciju da podržava podršku Ukrajine i pitanje kako odgovara onima koji tvrde da je taj novac hitnije potreban ovde, u Austriji, rekao je da bi pobeda Rusije u Ukrajini mogla bi da ohrabri dalje akte agresije.

„Štaviše, a to smatram posebno zabrinjavajućim, postoji savez između Rusije, Severne Koreje, Kine i Irana koji teži rušenju zapadnog poretka. Ipak, za one koji insistiraju na stavu „naš novac za naš narod”, dugoročno gledano, teško je pronaći ubedljiv kontraargument. Zbog toga sam veoma skeptičan po pitanju mogućnosti održavanja snažne podrške Ukrajini nakon sledećeg proleća — posebno s obzirom na izbore koji će se sledeće godine održati širom Evrope. Smatram da je hitno potrebno postići bar prekid vatre do sledeće godine, koliko god takvo rešenje bilo nezadovoljavajuće. Ono bi za Ukrajinu moglo značiti bolne teritorijalne gubitke i određena ograničenja. Ipak, dugoročno gledano, ne verujem da je podrška Ukrajini održiva, s obzirom na trenutnu političku klimu u Evropi“, podvukao je Swoboda.

Upitan da li je EU bila previše popustljiva pred Trampovom politikom carina, istakao je da je možda trebalo ranije da sklopi međunarodna savezništva. „Međutim, države članice su bile podeljene, a postojala je i zabrinutost da bi oštar sukob mogao dodatno oslabiti američku podršku Ukrajini. Pored toga, zavisimo od SAD kada je reč o vojnoj tehnologiji i satelitskom izviđanju. S druge strane, za kritične sirovine oslanjamo se na Kinu. Ovi nedostaci se ne mogu otkloniti za nekoliko meseci“, dodao je on.

Kritikovao je da što je Evropa sklona većem oprezu i restriktivnosti kada je reč o potencijalnim propisima za inovacije.

„Nedostaje jedinstveno tržište kapitala putem kojeg bi se mogle finansirati velike inovacije. Imamo izvrsne stručnjake, ali finansiranje ostaje fragmentisano po nacionalnim linijama, što ograničava dostupne resurse. Istovremeno, nedostaje političke hrabrosti da se dosledno sprovedu zajednički projekti – na primer, u oblasti e-mobilnosti, gde su napori morali da ustuknu pred pritiskom nemačke automobilske industrije. Potrebna nam je veća evropska saradnja, posebno kada je reč o tehnologijama, sirovinama i satelitskim sistemima. Biće potrebne godine da se taj jaz premosti. Jednostavno, ima premalo Evrope i premalo hrabrosti”, podvukao je Swoboda.

Na pitanje kako će svet izgledati 2035. Godine, izrazio je uverenje da će biti znatno drugačiji.

„Plašim se haotičnijeg globalnog poretka koji će karakterisati labavi, fluidni blokovi – na primer, autoritarni blok okupljen oko Kine, Rusije i Severne Koreje. Istovremeno, Evropa bi – u partnerstvu sa zemljama poput Kanade, Brazila ili Južne Afrike, mogla da posluži kao protivteža kako Sjedinjenim Državama, tako i ovom bloku predvođenom Kinom. U okviru EU, najrealniji scenario čini se da je „Evropa promenljive saradnje”, u kojoj države sarađuju jedne s drugima tamo gde dele zajedničke interese. Takođe će biti ključno razviti međunarodna pravila za veštačku inteligenciju; u suprotnom, sami tehnološki sistemi bi mogli postati destruktivna sila“, objasnio je Swoboda.

Kada je reč o EU i jačanju nacionalizma on je kazao da je gajenja iluzija da se istorijski problemi mogu rešiti jednom za svagda.

“To nije slučaj. Nacionalizam ili antisemitizam se ne mogu konačno „prevazići”; umesto toga, mora se stalno sprečavati njihova eskalacija u nasilje. Tehnokratska rešenja za to nisu dovoljna. Politika mora biti i emocionalno ubedljiva, te objasniti zašto su demokratija i društvena kohezija važne za svakodnevni život. Naročito kada je reč o migracijama i integraciji, nismo dovoljno otvoreno govorili o poteškoćama. Kada se to desi, na kraju pobeđuju snage koje eksploatišu strahove radi političke dobiti”, istakao je Swoboda.

Upitan da li je neutralnost Austrije i dalje relevantan bezbednosni koncept za savremeno doba, on je naglasio da ona uopšte nije bezbednosni koncept.

“Ona sama po sebi ne pruža nikakvu zaštitu, a zapravo nas čini ranjivijim. Ipak, napuštanje neutralnosti u ovom trenutku ne bi bilo politički razumno, jer bi moglo izazvati nove sukobe i naišlo bi na slabu podršku unutar same Austrije. Ključno je da unapredimo svoje odbrambene kapacitete i uskladimo ih sa evropskim partnerima, što de fakto uključuje i NATO, a da pritom sami ne postanemo članica te alijanse. U najgorem mogućem scenariju, naša odbrana bi trebalo da bude sposobna da deluje usklađeno sa zajedničkom evropskom odbranom“, kazao je Swoboda.

Povezane teme: