Najnovije
Danas godišnjica Dejtonskog sporazuma
Mirovi sporazum kojim je okončan tropiogodišnji rat u Bosni i Hercegovini, započet aprila 1992. pošto je razbijena Jugoslavija, usaglašen je i parafiran 21. novembra 1995. u Dejtonu.
Sporazumu zvaničnog naziva Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, prethodili su tronedeljni pregovori vođeni pod okriljem diplomatije SAD u vazduhoplovnoj vojnoj bazi Rajt Peterson u Dejtonu, Ohajo.
Sukobima u BiH koji su prerasli u rat prethodilo je razbijanje zajedničke države Jugoslavije, odnosno neustavno preglasavanje Srba u telima BiH, a zatim i neodgovorna odluka međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, bez prethodne saglasnosti sva tri konstitutivna naroda.
Dva meseca ranije u Ženevi i Njujorku, tokom septembra te 1995. usaglašavani su principi na osnovu kojih su vođeni pregovori o sklapanju mira u Bosni i Hercegovini.
Pregovori u Dejtonu započeli su prvog dana novembra da bi potrajali tri sedmice.
Konačno je određeno je da će se buduća Bosna i Hercegovina sastojati od dva entiteta, muslimansko hrvatske Federacije BiH, za koju je predviđeno da će pokrivati 51 procenat površine BiH, i Republike Srpske, kojoj je ostalo 49 procenata.
U stvarnosti, Republika Srpska je potom umanjena obrazovanjen Brčko distrikta.
Pregovori su vođeni u organizaciji administracije SAD, pri čemu su ključne ličnosti bili Voren Kristofer, državni sekretar odnosno ministar spoljnih poslova SAD, i diplomata Ričard Holbruk, tada pomoćnik državnog sekretara za Evropu i Kanadu, prethodno ambasador SAD u Nemačkoj. U američkom timu se nalazio i general Vesli Klark. Učestvovali su i švedski diplomata Karl Bilt, kao posebni predstavnik EU, kao i Igor Ivanov, zastupnik zvanične Moskve.
Prisutni su bili predstavnici zaraćenih strana na najvišem nivou, predsedavajući Predsedništva BiH, lider tamošnjih Muslimana odnosno danas Bošnjaka Alija Izetbegović, predsednik Hrvatske Franjo Tuđman, kao i predsednik Srbije Slobodan Milošević, koji je predvodio zajedničku delegaciju SR Jugoslavije i Repubilke Srpske.
Članovi zajedničke delegacije SRJ i RS, pored Slobodana Miloševića, bili su i Momir Bulatović, tada predsednik Crne Gore, Milan Milutinović u svojstvu ministra spoljnih poslova SR Jugoslavije, Momčilo Krajišnik predsednik Skupštine RS, Nikola Koljević njegov zamenik, kao i Aleksa Buha, šef diplomatije Republike Srpske, podseća Tanjug.
Usaglašavanja, neretko na ivici pucanja, potrajala su tri sedmice, da bi predstavnicima međunarodne zajednice, zapravo SAD, konačno uspelo da približe stavove sukobljenih strana, odnosno pregovarača. Alija Izetbegović je gotovo do samog parafiranja odbijao saglasnost.
Razgraničenja su određena, uključujući i status Brčkog, pri čemu je predviđeno da će odgovarajuća komisija tokom narednih godinu dana razjasniti detalje vezane za položaj tog garda.
Pitanje Brčkog zamalo je dovelo da propasti mirovnog procesa, pošto su predstavnici Sarajeva, odnosno muslimanske strane, odbijali da se saglase oko koridora gotovo do samog parafiranja.
Konačno, Grbavica, Ilidža, Ilijaš, Rajlovac, Hadžići, Vogošća izuzeti su iz sastava Republike Srpske, čime je Federacija BiH zaokružila prostor Sarajeva.
Isto tako, određen je širok koridor za Goražde, u korist Federacije, izdvajanjem tih teritorija iz sastava RS.
Sa druge strane, Republici Srpskoj vraćen je prostor Šipova, Mrkonjić grada, Istočnog dela opštine Drvar.
Takođe, bilo je ispravki linija razgraničenja na nizu pozicija, kao na zapadu, kod Ključa, u Posavini, oko Goražda, u Hercegovini.
Sporazum je odredio i temelje potonje bezbednosne politike, od vojne problematike, tehnologije demilitarizacije, do stranog vojno policijskog i civilnog prisustva.
Uz brojna opšta načela na temu ljudskih prava, Aneksom 4 određeni su ustavni principi funkcionisanja centralnih tela BiH.
Predviđeni su takođe principi odnosa sa susedima.
Vojni domen sporazuma određen Aneksom 1, podrazumevao je sporazum vlade u Sarajevu sa NATO.
Razrada je dalje predviđala saglasnost suseda, odnosno Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, sa NATO, vezane za implementaciju mirovnog sporazuma, odnosno regionalnu stabilnost.
Određena su isto tako pojedina pitanja vezana za život građana, počev od izbornog procesa, međuetničkih odnosa, izbeglih, raseljenih, prognanih lica, sve do problematike spomeničkog nasleđa ili potonje delatnosti javnih preduzeća.
Određeni su i principi statusa i funkcionisanja Mostara kao i Sarajeva.
Pošto je 21. novembra postigunt mirovni sporazum u Dejtonu, 8. i 9. decembra 1995. na zasedanju Konferencije za sprovođenje mira u Londonu, određeno je da se oformi Savet za sprovođenje mira.
Savet su sačinjavali predstavnici SAD, Britanije, Francuske, Nemačke, Italije, Rusije, Japana, Predsedništva EU i Evropske komisije kao i Orgaznizacije islamske konferencije koju je zastupala Turska.
Upravnim odborom predsedavao je Visoki predstavnik za BiH, da bi dve godine zatim decembra 1997. u Bonu na sastanku Saveta za sprovođenje mira dodatno bili precizirani detalji vezani za delatnost Visokog predstavnika za BiH.
Svečano potpisovanje mirovnog sporazuma za BiH, odnosno zvanicno Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, dogodilo se 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati, u Parizu.
Potpisnici su uz Aliju Izetbegovića, Franju Tuđmana i Slobodan Milošević, čelnika BiH, Hrvatske i SR Jugoslavije, bili i predstavnici takozvane Kontakt grupe, predsednik SAD Bil Klinton, Žak Širak predsednik Francuske, Džon Mejdžor premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Viktor Černomirdin predsednik vlade Rusije, Helmut Kol nemački kancelar, Felipe Gonzales u ime EU.
-

Najnovije prije 3 danaPlenković i Grlić Radman pozivaju nove vlasti u Srbiji na ozbiljniji pristup pitanju nestalih
-

Najnovije prije 4 sedmiceZvaničnici evropskih zemalja čestitali izbornu pobedu Studentskoj listi
-

Najnovije prije 3 minutaMinić: Čestitam mukom stečenu slobodu, čuvajmo je; Stevandić: Skupština će nastaviti da štiti nadležnosti Republike Srpske
-

Najnovije prije 11 satiMunja pogodila avion Air Serbia


